Većina nas ima vlastita uvjerenja o tome otkud dolazi novac kojeg oni troše. Oni koji imaju stalan posao i redovne plaće žive pod dojmom da novac za njihove plaće dolazi od poslodavaca, šefova, vlasnika tvrtki ili organizacija u kojima rade. Dobar dio populacije u našem okruženju oslanja se na novac koji dolazi iz nekih fondova, budžeta, proračuna ili kroz projekte.

Ali što ako postavimo dublje pitanje - ne samo otkud dolazi novac u naše džepove, nego otkud dolazi vrijednost koju taj novac predstavlja? I zašto nam je tako teško razgovarati o tome?

Kruženje vrijednosti u ekonomiji

Kada razmišljamo o novcu koji dolazi u ruke poslodavaca, donositelja odluka i vlasnika, često zaboravljamo da je taj novac zapravo rezultat kruženja vrijednosti u ekonomiji. Svaka marka, euro ili dolar predstavlja nečiju odluku da tu vrijednost razmijeni.

Ako to zamislimo kao veliku mrežu razmjene: poduzetnik stvara proizvod koji kupac cijeni, kupac plaća novcem koji je zaradio pružajući usluge, te usluge omogućavaju drugima da stvore novu vrijednost... i krug se nastavlja. U toj mreži, svatko istovremeno stvara i prima vrijednost.

Možda upravo zato ovo pitanje izaziva nelagodu - jer nas tjera da se suočimo s vlastitom ulogom u tom kruženju vrijednosti. Jesmo li samo pasivni primatelji, ili aktivno sudjelujemo u stvaranju i razmjeni?

Zašto se bojimo razgovarati o novcu?

"Ja bih samo radio/radila svoj posao, a da se o novcu brine netko drugi" - ovu rečenicu čujem toliko često da je postala gotovo mantra. Ali što se krije iza tog straha od razgovora o novcu?

Istina je složenija od jednostavnih formula koje nam se nude:

• Nije dovoljno samo "vjerovati da vrijedimo" - moramo znati artikulirati i komunicirati tu vrijednost
• Nema "besplatnog" novca ni u projektima ni u fondovima - uvijek postoji razmjena vrijednosti
• Ne možemo očekivati da tržište samo prepozna našu vrijednost - moramo naučiti kako je prezentirati

Novac kao jezik vrijednosti

Prije nego što su izmislili novac, ljudi su međusobno razmjenjivali proizvode i usluge. Ta jednostavna istina nam otkriva suštinu: novac je nastao kao jezik kojim komuniciramo vrijednost. Baš kao što jezik ima svoju gramatiku, tako i novac ima svoja pravila komunikacije:

• Vrijednost mora biti prepoznata od strane drugih - nije dovoljno da mi znamo koliko vrijedimo
• Razmjena mora biti obostrano korisna - stvaramo više vrijednosti kada razumijemo potrebe drugih
• Cijena je samo jedan aspekt komunikacije vrijednosti - često zanemarujemo druge dimenzije razmjene

Nova dimenzija razumijevanja novca

Ono što često previđamo je da novac nije samo sredstvo razmjene - on je i pokazatelj kako drugi vide vrijednost onoga što nudimo. Kada netko kaže da je nešto "preskupo", zapravo govori o neskladu između ponuđene i očekivane vrijednosti.

To nam otvara novu perspektivu:

• Umjesto da čekamo da netko procijeni našu vrijednost, možemo aktivno raditi na njenom komuniciranju
• Umjesto da se fokusiramo na "privlačenje novca", možemo se fokusirati na stvaranje i jasno predstavljanje vrijednosti
• Umjesto da novac doživljavamo kao misteriju, možemo ga promatrati kao povratnu informaciju o tome koliko dobro komuniciramo vrijednost koju stvaramo

Problemi koji se rješavaju novcem - nisu problemi!

Problem koji se može riješiti novcem zaista nije problem - ali ne samo zato što se može kupiti rješenje. To nije problem jer nam pokazuje da postoji prilika za stvaranje i komuniciranje vrijednosti koju drugi prepoznaju i cijene.

Novac će uvijek biti simbol vrijednosti koje predstavlja. Je li došlo vrijeme da prestanemo razmišljati samo o tome otkud dolazi novac, i počnemo razmišljati o tome kako možemo bolje razumjeti, stvarati i komunicirati vrijednost koju predstavljamo u ekonomiji. Jer u konačnici, novac ne dolazi od drugih - dolazi iz vrijednosti koju stvaramo i uspješno komuniciramo.